Balkan Music & BalkanBeats Film

Pa da li je to moguće, evo nakon 20-tak godina priča koju pričam lagano počinje da se nazire i na brdovitom Balkanu.
Jedan film (Here we Move –  Here we Groove) čiji sam glavni protagonist i koji veoma suvislo portretira moj rad, taj film počinje da se vrti po filmskim festivalima jugoistočne Europe, dakle po regionu poznatijim kao The Balkans. Jedan festival je u Beogradu, a drugi u Zagrebu.
Kakve li divne slučajnosti, ta oda hrabrosti, ta simfonija o povratku na Balkan kao da se komponira po mojim nacionalnim notama: Mama i tata. Hamonija i Melodija. A koga ja više volim? Jer moja je mama Srpkinja, a moj tata je Hrvat. Plaho dinamična kompozicija. 

Ali u toj kompoziciji ja ostadoh “kratak”. I još uz sve te kombinacije ja odrastoh medju muslimanima, a sad živim sa arapkinjom. To nisu čista posla, nikako. Dakle ostadoh kratak u svim tim jebenim kombinacijama i nacijama. Samo mi kita “navodno” nije tako kratka, tako barem neki kažu. A ja mislim da je to sve  ipak relativno. Pri tome ponajprije mislim na nacionalnu erekciju koja je baš kao i nacionalna definicija nešto promjenjivo. Ovisno o količini nadražaja, ali i načinu mjerenja.
Nemam ja ništa protiv onog finog osjećaja pripadnosti nekom društvu, naciji, plemenu ili grupi ljudi sličnih interesa i navika. Ali ja imam štošta protiv onog nadrkanog poriva mrženja i omalovažavanja drugog ili drugačijeg, a upravo u tome se nerijetko krije čarolija nacionalnog impulsa. To mi je i dvije kuće srušilo, pa naslijedih samo dosta lijepih, ali bogami još više ružnih sjećanja. Šatro patriotizam. 

Balkan in Berlin

Elem, kad’no napustih rodnu grudu i zavičaj mio, te dodjoh u Berlin davne 1990 godine ja nabasah na neki surealni svijet, neki svoj duhovni azil sazdan od nostalgije, zajebancije, ironije i friških sjećanja i ne znajući tada, dakle tih divnih davnih devedesetih, da postavljam temelje čitavom jednom muzičkom trendu glazbenog karaktera.
Iz zajebancije to nazvah Balkan Beats i smjelo krenuh natezati pivo i whiskey po klubovima i mamiti te mlade divne ljude da dodju na moj teferič te okuse strast urbano-balkanskog ludila. Tako je to sve  krenulo.
Onda se to valjda pročulo po lepom belom svetu, mene pođoše zvati, hotele i honorare mi plaćati,  slikati se sa mnom, nuditi mi suradnje i saradnje…Meni bješe milo pa se samo smijem.
Na te moje vrele igranke počeše dolaziti Nijemci, Španjolci, Francuzi, Talijani, Latinosi, počeše me voljeti i Japanci i Meksikanci…i južni afrikanci. Ludilo total. 

Al ovi “naši” ni blizu. Achtung, tu moram napraviti jednu korekciju, dakle, kad kažem “naši” tu mislim na sve nacije sa prostora bivše Jugoslavije, poglavito one ljude koji ili nisu mogli ili nisu željeli otići, nego su ostali u svojim domovima i  domovinama.  E tu, u tim domovinama nam ni prismrdit ne daju. Ne jebu nas ni 5 %. Ma ni 2 %.
Jednima smo ili previše “stoka s’istoka”, drugima nismo dovoljno “moderni”, trećima pak nismo nikako jasni (kakva vam je to narodna muzika!?)

A ja, jado jadni,  preko 20 godina trubim o tome  kako i mi možemo i više i bolje, i ljepše i jače i šta sve ne.
Al’ neš’ ti vraga, pa neš’ ti bit prophet u vlastitom selu! Nemere to tako.
Svako jebeno sranje na engleskom ili francuskom je kultura, svaki nadrkani stih nekog od repera iz Brooklyn-a ili nakav youtube short-video shit à la Hollywood je umjetnost. To je vrijedno divljenja. Samo ne ono što ima veze sa našim prostorima i korijenima, e to ne. Pa ne može to u klupski život raskošnih evropskih metropola!!
(Ja u ovom artiklu pišem izričito o prisustvu balkanske muzike u klupskoj sceni, tzv. nightlife Europe, pa i šire)
.
E vidiš da može buraz: ethno sam im metno!

I evo, tek danas, anno Domini 2021, jedan fantastičan filmski dokument koji je režirao moj prijatelj Sergej Kreso, Bosanac koji živi u Nizozemskoj, počinje da krči i utire svoj put preko brdovitog Balkana. Možda je zaista trebalo prvo filmski pokušati objasniti o čemu se tu radi, dakle slikom, a ne zvukom. Jer “kod nas” se manje sluša, a više se gleda.
Neki bi tu rekli da su likovi kao Emir Kusturica, Goran Bregović ili Dr Nele Karajlić tu “”zajebali stvar”  svojom interpretacijom balkanskog kulturnog profila. Ja to baš ne bih tako rekao, ali to je neka druga priča. 
I moram priznati da me malo hvata neka vrsta nelagode, skoro pa neka lagana panika. Nije da sam gladan priznanja ili divljenja, ali osjećam ipak nekakvu tremu.

Balkan party, teferič ili dernek

Trend pod nazivom Balkan Party ili Balkan nightlife je već odavno definiran i zaokružen kao jedan uspješan koncept. I umjetnički i intelektualno, ali i sociološki.
I svjestan sam da će biti dosta onih koji će nas “popljuvati”, ali to me toliko niti iritira niti iznenadjuje.
Ipak me pomalo brine da taj film većina možda neće razumjeti, te da će ignoracija opet ostati ona bahata konstanta, ta jebena beskorisna energija koja o[p]staje i stvara jaz i svojevrstan duhovni jad. 
No ipak, unatoč i usprkos svim mojim predrasudama i negativnim stavovima, ipak mi je izuzuteno drago da – ako to tako smijem primjetiti – da se konačno iz te “sredine” čiju sam kulturu i identitet tako revno i strasno reprezentirao, te na neki način i branio od svojevrsne arogancije zapada (i istoka), da se konačno počinje nazirati neka vrsta kao nekog priznanja. Znao sam da će to potrajati, evo kako ispada barem 20 godina je potrebno da jedan projekat koji potiče sa Balkana nadje svoj put nazad. A možda i ne. Možda se ja samo debelo varam i od drveća ne vidim šumu. Shinrin Yoku buraz. Ali  ipak, pogledajte film, pažljivo i bez žurbe. I pustite da malo odstoji. Da fermentira.

BEOGRAD > Dok’n’Ritam filmski festival 2021
ZAGREB > Festival Tolerancije

OVAJ ČLANAK JE NAPISAN U PROBNE I TZV. ONLINE MARKETING SVRHE.

Share this post

Share on facebook
Share on twitter
Share on print
Share on email
Data protection
BalkanBeats Records, Owner: Robert Soko (Registered business address: Germany), would like to process personal data with external services. This is not necessary for using the website, but allows me to interact even more closely with them. If desired, please make a choice:
Data protection
BalkanBeats Records, Owner: Robert Soko (Registered business address: Germany), would like to process personal data with external services. This is not necessary for using the website, but allows me to interact even more closely with them. If desired, please make a choice: